Zajednica ljudi sa granicnim poremecajem.

Autor bpd | 17 Avg, 2011

Napravio sam zajednicu koja pruza podrsku ljudima koji imaju simptome granicnog poremecaja licnosti. Nakon uclanjenja, korisnici mogu da objavljuju svoje price, chatuju sa ostalim clanovima i mnoge druge opcije.

 

www.granicni.com

Analiza granicnom poremecaja licnosti

Autor bpd | 17 Avg, 2011
Jeste da nisam nikakav doktor, nisam niko i nista, al eto vec neko vreme se ja mucim sa granicnim pa dajem sebi za pravo da se ja pozabavim ovim problemom i da donosim neke zakljucke
. Ja mislim da je bpd struktura licnosti jedna velika posledica extremnih promena raspolozenja.
Bpd osoba dugogodisnjim iskustvom zna da ne postoji nista na ovom svetu sto ce biti stalno tu uz njih kad padnu u disforiju.
Nedaju vise nikakav znacaj okolini,ljudima, samo pokusavaju da se osete "zivim".
Osecaju se "zivim" kada se desi neka extremna promena. Posto bpd osoba jako brzo menja raspolozenja, sve sto se desi u ta recimo dva dana njihovog zivota, oni to provrte kroz euforiju i disforiju (euforija ih zagreje za nesto a disforija im pokaze da takvo nesto ne postoji kad padnu u istu)
. Tako to nesto brzo izgubi znacaj. Tu oni padaju u onu hronicnu dosadu i prazninu. Kada ta dosada postane prevelika ako prodje vise od nedelju dana oni iziskuju celom dusom da se desi nesto potpuno novo, extremno i neocekivano.
Tako jako brzo ulaze u emotivne veze sa ljudima(pre bih reko da bpd osoba emotivno veze osobu za sebe) i kao kalup se sklope sa tim ljudima, rade sve kako bi za kratko vreme puno znacili tim ljudima (zrtvama) i to je prva velika promena koju im pruza odnos sa ljudima.
Sledeca extremna promena kada ih vise smori takav odnos, je iznenadna svadja na vrhuncu te emotivne veze, bpd odjednom zbog sitnice "napusta" zrtvu (bpd osoba precizno oseca dokle sme da ide sa tim ponasanjem, nikad nece otici toliko da ih ta osoba stvarno napusti) ali u svemu tome oni se osecaju "zivim" kad eto neko pati zbog njih.
Zbog toga su bpd osobama mnogo zanimljiviji ljudi od ostalih stvari koje ih mogu navesti da se osecaju "zivim".
Ostale stvari su najcesce: droge(nikad ne idu do kraja tipa heroin i sl vec samo euforicne droge, i nikad nije kontiuirana upotreba jer im droge kao pojam uopste dosade kroz kratak period)
Alkohol (alkohol takodje ne upotrebljavaju kontinuirano jer prvi dan ce im se najvise svideti rad alkohola, drugi treci dan ce to biti isto alkohol ali to je ono isto sto i juce, i brzo im to dosadi-njima trebaju samo nove stvari.)
Kratkotrajni sportovi (kad bpd osobu smore stvari kao sto su alkohol i droga ona posle nekog vremena mucenja sa beznadeznoscu i dosadom ona jednog dana odjednom krene sa sportskim aktivnostima, prvo vece odma vidi sebe kao body bildera, odma kupuje suplemente tipa kreatin, proteine i smislja program vezbanja i ima osecaj da ce tako stalno da vezba i da ce tako biti uspesan, prosto ga povede ta euforija novootkrivenim stvarima, a izmedju tih novootkrivenih osecaja dozivljaja i sl je jedna ogromna dosada, praznina i osecaj uzaludnosti svega)
Kupovina (bpd obicno nije kupoholicar ali veoma brzo plane za nesto, bila to suplementacija ili droga ili nesto trece, ovde veliki problem stvara kupovima preko interneta jer se moze nesto odma naruciti, ali njima se brzo ohladi glava kada za kupovinu necega trebaju da prespavaju do sutra- sutra su potpuno odbojni prema stvari za koju su sinoc planuli)
Tako za sve ostale stvari. Bpd prosto ide iz krajnosti u krajnost i ne moze se obuzdati, ne moze naci svoj mir i spokojnost.

Odnosi sa ljudima

Autor bpd | 16 Feb, 2011

Sto se tice ljudi koji su konstantno oko mene, tipa keva, sestra, cale.. koji ne mogu da "pobegnu od mene" i nisu skloni nikakvim promenama koliko god lose bilo, pa do onih s kojima trenutno idem u skolu, njihov zivot samnom je cisto maltretiranje. Od svih njih mi je najzalije keve, nju mnogo volim. Koliko god da mi obezbede ja ne mogu da se obuzdam, idem iz krajnosti u krajnost, cas nema bolje osobe, cas osecam gadjenje prema toj osobi. A u sustini - nema neke koristi od mene. Ili kod ovih u skoli, prvo se sa nekim priblizim, postanemo skroz dobri ortaci, za vrlo kratko vreme, i onda kad se osiguram kod tog nekog - pocnem da ga maltretiram (psihicki) a jednom sam cak i istukao lika zato sto je krenuo da mi uzvraca na neke prozivke, ito samo se branio... I tako sam ja cist manipulator, zeleo ili ne zeleo to, uvucem se pod kozu, pa idem iz krajnosti u krajnost, osvetoljubiv sam. A sto se tice drustva posle skole, grupica devojcica i jedan ortak, sve se ovo potisti od strane straha da ih ne smorim, a za devojke s kojima zelim da budem - OGROMAN strah da one uopste saznaju da mi se svidjaju jer znam da postoji mogucnost da se nakon sto to saznaju prestanu druziti samnom (jer znam kako je neugodno kad nekog odbijes pa ga kasnije sreces po hodnicima itd). Taj preveliki strah potpuno pritisne moja bilo kakva osecanja ili seksualnu zelju prema toj osobi kad sam u njenom drustvu, i tu vam se ja nadjem kao savrsen drug toj devojci, ustvari to je konkretno najbolji nacin da ta osoba ostane pored vas. I tu se razvila potpuna degradacija sto se tice muvanja itd, prosto to vise kod mene ne postoji, jedina riba koju sam imao je meni odvalila zvaku posle pola sata poznavanja(ostalo ne racunam jer sam bio pijan) i ta devojka me je ostavila (ja sam njoj rekao da raskidamo ali u sustini ona bi meni rekla da nisam ja njoj) jer tu se javio problem, moja potpuna ne-muskost, neiskustvo sa ribama kako bi je ja zadrzao kraj sebe, nikad je ja nisam poljubio kada je u drustvu, ona moze da radi sta god oce, potpuno joj udovoljavam...A to da sam ja drug ribama samo da one nebi prestale da se druze samom i uvek im budem zanimljiv i sve da bi me zvale kad sledeci put izlaze, to se toliko ustalio u mojoj glavi, svakoj sledecoj cu biti drug, a kad se zaljubim, onda samo mogu da placem, i nista vise... A sexualni nagon(imam 15 godina pa je to cesto) ispraznjavam samozadovoljavanjem ili na porn ili po slikama lepih devojki po fejsbuku.

Ukratko o problemu

Autor bpd | 16 Feb, 2011
Sve sto ti kao "zivis" napolju-je maska. U sebi si slomljen.
Kao naselje pored reke koja cesto poplavljuje, stalno pokusavas da se gradis, i sve ispere voda... Dobijas ideje, zivotne moto-e u kojima vidis resenja potpuna. Osecaj totalne sigurnosti za buducnost. Sve si pregazio... Onda brzo sledi pad, ispuni te gorcina i neshvatanje onog prvog dela...ogroman strah, potpuna negativnost, napusten si skroz, na sta god pomislis-potpuni mrak, osecam se kao da ne pripadam ovom svetu, zamisljam kako pucam sebi u noge, u glavu(naravno nikad zbog keve a i kratko ovo traje)....... i tako sutradan opet,i opet....u beskraj.. sve to te polomi skroz. Ne postojis.. sta sam ja zapravo? ko? stalno se osecas prazno...a ipak tu ima mnooogoo agresivnosti, mrznje, i kada pocnem da vredjam nekog iz porodice, iz mog drustva, nemas granice, ta osoba je nula, izvredjaj je najvise sto mozes, stvari koje ce je sto vise povrediti...navikao si da ti ne postojis, pa u tom trenutku ni taj neko s kim se svadjas je nula...pa posle toga, vracanje na staro.. Kajanje, i tu osobu lako povratim.. ali sam svakako usamljen u sebi, ne znace mi ljudi nista.. Ponekad placem, grcim se od placa, samo da bih osetio nesto...Mislim da normalni ljudi nikako ne mogu da razumeju ovo, samo oni koji su takvi..Ne postoje reci koje bi u potpunosti opisale sve to, a kamol da neko shvati kako je... iako sam sad u nekom boljem raspolozenju, i nije mi logicno to sto kazem, ali ovo je pakao, mucenje, prosto kad mi padne onaj osmeh na licu pokusam sebe da uverim da je to samo kratkotrajna dobra faza ali ne vredi, dobijam volju, ceo svet je opet moj....nema tome kraja........
kada sam pun te pozitivne energije i citam ono sto sam pisao u najvecim krizama, nikako se ne saosecam sa tim, glupo je to sto sam pisao, kao da nisam ja pisao...