Odnosi sa ljudima

Autor bpd | 16 Feb, 2011

Sto se tice ljudi koji su konstantno oko mene, tipa keva, sestra, cale.. koji ne mogu da "pobegnu od mene" i nisu skloni nikakvim promenama koliko god lose bilo, pa do onih s kojima trenutno idem u skolu, njihov zivot samnom je cisto maltretiranje. Od svih njih mi je najzalije keve, nju mnogo volim. Koliko god da mi obezbede ja ne mogu da se obuzdam, idem iz krajnosti u krajnost, cas nema bolje osobe, cas osecam gadjenje prema toj osobi. A u sustini - nema neke koristi od mene. Ili kod ovih u skoli, prvo se sa nekim priblizim, postanemo skroz dobri ortaci, za vrlo kratko vreme, i onda kad se osiguram kod tog nekog - pocnem da ga maltretiram (psihicki) a jednom sam cak i istukao lika zato sto je krenuo da mi uzvraca na neke prozivke, ito samo se branio... I tako sam ja cist manipulator, zeleo ili ne zeleo to, uvucem se pod kozu, pa idem iz krajnosti u krajnost, osvetoljubiv sam. A sto se tice drustva posle skole, grupica devojcica i jedan ortak, sve se ovo potisti od strane straha da ih ne smorim, a za devojke s kojima zelim da budem - OGROMAN strah da one uopste saznaju da mi se svidjaju jer znam da postoji mogucnost da se nakon sto to saznaju prestanu druziti samnom (jer znam kako je neugodno kad nekog odbijes pa ga kasnije sreces po hodnicima itd). Taj preveliki strah potpuno pritisne moja bilo kakva osecanja ili seksualnu zelju prema toj osobi kad sam u njenom drustvu, i tu vam se ja nadjem kao savrsen drug toj devojci, ustvari to je konkretno najbolji nacin da ta osoba ostane pored vas. I tu se razvila potpuna degradacija sto se tice muvanja itd, prosto to vise kod mene ne postoji, jedina riba koju sam imao je meni odvalila zvaku posle pola sata poznavanja(ostalo ne racunam jer sam bio pijan) i ta devojka me je ostavila (ja sam njoj rekao da raskidamo ali u sustini ona bi meni rekla da nisam ja njoj) jer tu se javio problem, moja potpuna ne-muskost, neiskustvo sa ribama kako bi je ja zadrzao kraj sebe, nikad je ja nisam poljubio kada je u drustvu, ona moze da radi sta god oce, potpuno joj udovoljavam...A to da sam ja drug ribama samo da one nebi prestale da se druze samom i uvek im budem zanimljiv i sve da bi me zvale kad sledeci put izlaze, to se toliko ustalio u mojoj glavi, svakoj sledecoj cu biti drug, a kad se zaljubim, onda samo mogu da placem, i nista vise... A sexualni nagon(imam 15 godina pa je to cesto) ispraznjavam samozadovoljavanjem ili na porn ili po slikama lepih devojki po fejsbuku.

Ukratko o problemu

Autor bpd | 16 Feb, 2011
Sve sto ti kao "zivis" napolju-je maska. U sebi si slomljen.
Kao naselje pored reke koja cesto poplavljuje, stalno pokusavas da se gradis, i sve ispere voda... Dobijas ideje, zivotne moto-e u kojima vidis resenja potpuna. Osecaj totalne sigurnosti za buducnost. Sve si pregazio... Onda brzo sledi pad, ispuni te gorcina i neshvatanje onog prvog dela...ogroman strah, potpuna negativnost, napusten si skroz, na sta god pomislis-potpuni mrak, osecam se kao da ne pripadam ovom svetu, zamisljam kako pucam sebi u noge, u glavu(naravno nikad zbog keve a i kratko ovo traje)....... i tako sutradan opet,i opet....u beskraj.. sve to te polomi skroz. Ne postojis.. sta sam ja zapravo? ko? stalno se osecas prazno...a ipak tu ima mnooogoo agresivnosti, mrznje, i kada pocnem da vredjam nekog iz porodice, iz mog drustva, nemas granice, ta osoba je nula, izvredjaj je najvise sto mozes, stvari koje ce je sto vise povrediti...navikao si da ti ne postojis, pa u tom trenutku ni taj neko s kim se svadjas je nula...pa posle toga, vracanje na staro.. Kajanje, i tu osobu lako povratim.. ali sam svakako usamljen u sebi, ne znace mi ljudi nista.. Ponekad placem, grcim se od placa, samo da bih osetio nesto...Mislim da normalni ljudi nikako ne mogu da razumeju ovo, samo oni koji su takvi..Ne postoje reci koje bi u potpunosti opisale sve to, a kamol da neko shvati kako je... iako sam sad u nekom boljem raspolozenju, i nije mi logicno to sto kazem, ali ovo je pakao, mucenje, prosto kad mi padne onaj osmeh na licu pokusam sebe da uverim da je to samo kratkotrajna dobra faza ali ne vredi, dobijam volju, ceo svet je opet moj....nema tome kraja........
kada sam pun te pozitivne energije i citam ono sto sam pisao u najvecim krizama, nikako se ne saosecam sa tim, glupo je to sto sam pisao, kao da nisam ja pisao...